Menu
Recesija je u fokus javnosti stavila pitanje nezaposlenosti i mogućnosti očuvanja radnih mjesta. Čini se da se mišljenju onih koji su uspjeli zadržati svoja radna mjesta, i od kojih se očekuje da svojim povećanim zalaganjem budu pokretači gospodarskog rasta, posvećuje malo pažnje...
GfK je tijekom recesije pratio stavove hrvatskih zaposlenika o njihovom poslu, a prvo istraživanje je provedeno u rujnu 2008., u vrijeme kada recesija još nije zahvatila našu zemlju.
Opće zadovoljstvo poslom u recesiji na razini je zadovoljstva prije recesije – oko dvije trećine zaposlenih su zadovoljni ili vrlo zadovoljni poslom. Može se pretpostaviti da do pada zadovoljstva nije došlo jer ljudi racionaliziraju situaciju – sretni su što nisu izgubili posao. Međutim, brojka od preko 60% zadovoljnih ne znači da je situacija na našem tržištu rada osobito dobra. Još uvijek 40% zaposlenih ne može reći da je zadovoljno. Osim toga, neka inozemna istraživanja donose i više postotke zadovoljnih radnika u zapadnim zemljama.
Kada se zagrebe ispod površine, vidi se da je recesija pogodila neke važne aspekte posla. U odnosu na predrecesijsko vrijeme, zaposleni smatraju svoj posao bitno nesigurnijim, a plaću lošijom i nepravednijom. Iako se govori o izlasku zemlje iz krize, zaposlenici to u lipnju ove godine nisu osjetili. Dapače, ocjena sigurnosti posla te visine i pravednosti plaće ove godine je niža nego u 2010. godini.
Zaposlenici svoje odnose s kolegama ocjenjuju vrlo ugodnima. Štoviše, kolegama su zadovoljniji nego drugim aspektima posla. Međutim, silazni trend u ocjenama suradnika od 2008. do 2011. govori da su kriza i njezini efekti donekle utjecali i na međuljudske odnose u poduzećima. Strah od gubitka posla može biti stresan koliko i sam gubitak posla, a moguće je da stvara i natjecateljsko okružje. Osim toga, vjerojatno je da su oni koji su uspjeli zadržati posao nerijetko suočeni s povećanim zahtjevima poslodavca, što stvara dodatan pritisak na radnom mjestu, koji utječe i na odnose među suradnicima.
Obrazovni i profesionalni status usko su povezani s kvalitetom radnog života. U najnepovoljnijoj situaciji su zaposlenici nižeg stupnja obrazovanja. Oni su i inače, neovisno o krizi, manje zadovoljni poslom i svoje poslove procjenjuju daleko manje kvalitetnima nego zaposlenici višeg stupnja obrazovanja. Kriza je samo dodatno produbila postojeći problem. Primjerice, iako se percipirana sigurnost posla pogoršala u svim obrazovnim skupinama, najviše se pogoršala među zaposlenicima nižeg obrazovanja.
Prije krize, odnosno u 2008. zaposlenici državnih poduzeća u prosjeku su bili zadovoljniji svojim poslom u odnosu na one koji rade u privatnim poduzećima, a također su i svoj posao smatrali sigurnijim. No, rezultati sugeriraju da su najave o racionalizaciji u državnim poduzećima obiljno shvaćene – kroz recesiju su razlike između zaposlenika u državnim i privatnim poduzećima nestale te obje skupine sada podjednako ocjenjuju svoje poslove.
