Da krediti predstavljaju jedan od najvećih egzistencijalnih problema pokazuju podaci velikog istraživanja koje je u veljači provela Udruga Franak

Najalarmantniji podaci su oni koji pokazuju da najvećem dijelu ispitanika (ukupno 35,4%) odlazi između 50 i 75% mjesečnih primanja na kredite, dok idućih 32,24% ispitanika izdvaja i preko 75% mjesečnih primanja na kredite. S obzirom na to da je temeljni uvjet procjene kreditne sposobnosti prilikom podizanja kredita bio da rate ne prelaze preko trećine primanja, ti podaci ukazuju na to da je velika većina ispitanika, prema istim tim kriterijima, danas kreditno nesposobna. Kako je za većinu izmjena osnovnih ugovornih uvjeta, uključujući promjenu valute kredita, potrebna ponovna procjena kreditne sposobnosti, jasno je da tim ljudima preostaje samo do daljnjega plaćati kredite prema sadašnjim uvjetima.

Posebno je šokantan i podatak da se kod više od trećine (34%) ispitanika dogodilo da je iznos rate kredita bio veći od mjesečnih primanja.

Rezultati pokazuju kako pri podizanju kredita u gotovo trećini slučajeva (29%) ispitanici nisu imali mogućnost izbora banke, već su iz raznih razloga morali kredit podići upravo u onoj banci u kojoj su to učinili. Najčešće se radi o tomu da izbor banke uvjetuje poslodavac ili investitor stambenog objekta. Radi razlika u procjenama kreditne sposobnosti, u nekim slučajevima se radilo o tomu da su sve druge banke kreditnu sposobnost procjenjivale negativno.

Posebno je zanimljivo pitanje izbora valute. Gotovo jedna trećina (31%) ispitanika uopće nije imala izbor valute. Kao najčešći razlog za to ispitanici navode da im je prilikom procjene kreditne sposobnosti bilo rečeno da su, radi uvjeta da rata ne prelazi 1/3 primanja, kreditno sposobni samo za kredit u CHF. Rate kredita s valutnom klauzulom u CHF zbog manjih su kamata tada bile niže nego rate za kredit s valutnom klauzulom u eurima u istom kunskom iznosu. Zbog toga je bilo moguće da je osoba koja je kreditno nesposobna za kredit u eurima, bila proglašena kreditno sposobnom za kredit u CHF. Takav način procjene kreditne sposobnosti ukazuje na to da su banke svjesno velikom broju građana plasirale iznimno rizične “kreditne proizvode”, poručuju iz Udruge Franak.

Poražavajuća je i činjenica da preko trećine ispitanika (36%) procjenjuje vjerojatnost da im se dogodi ovrha nad nekretninom kao veliku ili izrazito veliku, a u 1,16% slučajeva ovrha se već dogodila.

Situacija ispitanika koji imaju stambeni kredit s valutnom klauzulom u CHF

Nositelji kredita s valutnom klauzulom u CHF najvećim dijelom imaju između 30 i 39 godina, žive u kućanstvu s više članova obitelji (djecom) te imaju prosječna ili nešto viša osobnim primanjima u odnosu na hrvatski prosjek. Kako je već istaknuto, najveći broj ispitanika u uzorku ima stambeni kredit, a u većini slučajeva (63,45%) krediti su realizirani 2006. i 2007. godine. Upravo to je bilo razdoblje kada su banke propulzivno marketinški reklamirale stambene kredite kao „akcijske“ s povoljnim uvjetima. Najveći broj stambenih kredita s valutnom klauzulom u CHF podignut je u Zagrebačkoj banci (30,4%), Hypo Alpe Adria banci (21,4%) i PBZ-u (19,1%).

Među ispitanicima sa stambenim kreditima s valutnom klauzulom u CHF udio onih kojima iznad 75% mjesečnih prihoda kućanstva odlazi na kredit iznosi 34,5%. Među tim ispitanicima također je (u usporedbi s nositeljima drugih vrsta kredita) statistički značajno veći udio onih koji procjenjuju vjerojatnost da im se dogodi ovrha visokom, vrlo visokom, ili im se ovrha već dogodila.

Oni koji imaju kredite s valutnom klauzulom u švicarskim francima imaju dva problema, naglo povećanje rate i porast glavnice zbog čega je nemoguće prebaciti kredit u drugu valutu, prodati stan ili promijeniti banku. Povećanjem glavnice dužnici su postali taoci situacije. Kod 51,7% ispitanika koji imaju stambeni kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima radi se o povećanju mjesečne rate između tisuću i dvije tisuće kuna (prosjek 1675,66 kn, odnosno 50,94% u odnosu na početnu ratu) dok se u čak 31,9% slučajeva radi o povećanju većem od 2000 kn.

Usporedba podataka o klijentima triju banaka s najvećim brojem stambenih kredita s valutnom klauzulom u CHF pokazuje kako se klijentima Hypo banke dogodio najveći prosječni porast iznosa rata. Podaci pokazuju kako klijenti Hypo banke češće, u odnosu na ostale, izdvajaju preko 75% ukupnih prihoda kućanstva na rate kredita i češće im se dogodilo da im iznos rate prijeđe ukupna mjesečna primanja. Klijenti Hypo banke, češće u odnosu na klijente ostalih banaka, mogućnost da im se dogodi ovrha procjenjuju kao veliku i iznimno veliku (ili im se ovrha već dogodila).

S obzirom na to da banke imaju uvid u sva primanja preko računa, činjenicu da nekome na rate kredita kontinuirano odlazi preko 3/4 osobnih primanja banke bi trebale svakako uzimati u obzir kao alarm. Banke bi u ovakvim slučajevima zajedno s  klijentima trebale pokušati naći rješenje prije nego se dogodi najcrnji scenarij. Udruga Franak stoga poziva banke na trenutno smanjenje previsokih kamatnih stopa, HNB na bolji nadzor kreditnog poslovanja banaka, a Vladu RH da hitno donese mjere (uključujući Zakon o osobnom bankrotu) kojima će  prekinuti trend povećanja broja ovrha nad domovima građana.

About The Author

Leave a Reply

Your email address will not be published.