Menu
Uvečer 19. ožujka, s trideset šestoricom zastupnika protiv i niti jednim za, ciparski je parlament odbio prijedlog međunarodnih zajmodavaca i predsjednika Anastasiadesa, kojim se željelo nametnuti jednokratan porez na sve bankovne depozite u zemlji, i to s 6,75% za one ispod 100,000 eura, a s 9,9% one iznad 100,000 eura. Time je zasad spriječen jedan od najvećih presedana u zapadnom bankarstvu, ali i produbljena ciparska financijska kriza...
Zašto je ovaj presedan važan za svakoga od nas?
Ovaj komentar je omogućio – Siguran novac, svjetski poznati investicijski vodič, od sada dostupan i na hrvatskom tržištu . Posjetite www.siguran-novac.com i predbilježite se – besplatno je! Ukoliko želite doznati više o Sigurnom novcu, pročitajte članak koji smo objavili na tu temu…
Sve do sada, privatni su depoziti bili nešto u što se nikako, ni pod koju cijenu nije diralo. Zakoni su veoma čvrsto štitili štednju, a države je osiguravale, zbog sprječavanja pojave „juriša na banku“. Ako svi podignu depozite, banke ostaju bez sredstava, gospodarstvo bez kredita, a samim time dolazi do kolapsa financijskog i gospodarskog sustava. Upravo da se spriječi panika, banke u Cipru su zatvorene sljedećih dana kako bi se spriječilo da građani podignu svoje depozite – manje zbog ubiranja poreza, više zbog osiguravanja funkcioniranja financijskog sustava.
Sagledajmo sada cjelovitu situaciju koja je ovakav, dosad neviđen prijedlog dovela do Parlamenta. Cipar je gospodarski snažno povezan s Grčkom – više od 20% ciparskog izvoza odlazi u Grčku. Nakon što je Grčka upala u poteškoće s otplatom duga, ciparske su banke otpisale gotovo 25% vrijednosti grčkih državnih obveznica u svojim portfeljima, što je iznosilo oko 1,3 milijarde eura, ili oko 8% ciparskog BDP-a.
Takav nagli gubitak imovine ciparskih banaka uzrokovao je financijske poteškoće koje ih sprječavaju da zadovolje kriterije poslovanja u eurozoni, koje je Cipar postao dijelom još 2008. Banke trebaju znatnu pomoć kako bi opstale, a Eurogroup (skupina koja odlučuje o politici eurozone, a sastavljena je od ministara financija njenih članica) i MMF su postavili uvjete po kojima će posuditi 10 milijardi eura samo ako Cipar prikupi još šest za ukupno potrebnih 16 time što će uvesti jednokratni porez na depozite i povisiti porez na dobit s 10 na 12,5%. Situaciju dodatno komplicira činjenica kako mnogi ruski investitori drže depozite u ciparskim bankama, zbog Sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja kojeg je Rusija potpisala s Ciprom, a što se nikako ne sviđa dijelu Eurogroupa koji ne želi spašavati ruske depozite europskim novcem.
S druge strane, neki ruski ekonomski analitičari ne smatraju ovu krizu lošom jer smatraju kako će se ruski kapital vratiti
gdje pripada, u Moskvu, od koje se posljednjih godina želi stvoriti financijsko središte. Ciprani su, međutim, otišli po pomoć u Rusiju nadajući se zajedničkom rješenju budući da posjeduju naftna i plinska polja u svom ekonomskom pojasu koja bi mogla poslužiti kao kolateral. Vlada, naravno, želi pod svaku cijenu izbjeći oporezivanje depozita jer će na taj način ugroziti privlačenje stranih investicija u bližoj budućnosti, a i dobivanje sljedećih izbora.
Kruha dakle nema, ali igara ima.
Kako god ciparska kriza završila – ili se nastavila, ovaj presedan je možda najava nesigurne budućnosti za dobar dio europskih štediša. Cipar nije jedini član eurozone sa sličnim problemima: čitav Mediteran dijeli slične brige. Vrijeme će pokazati je li ova otočna država iznimka ili samo pokusni kunić za novu metodu rješavanja krize u Eurozoni, koja će možda za sobom povući dalekosežne posljedice i promijeniti investicijske odluke malih, ali i velikih ulagača.
