Menu
Proces predstečajnih nagodbi u startu je trebao biti preciznije postavljen čime bi se spriječile krive interpretacije i česta mijenjanja zakonskih odredbi, zaključak je okruglog stola "Predstečajne nagodbe - Od velikih očekivanja do velikih razočaranja", koji je organizirao magazin Banka u suradnji s HUB-om i HUP-om, a u sklopu projekta Financijska industrija i korporativno restrukturiranje...
Najčešći prigovori odnosili su se na činjenicu da planove restrukturiranja i određivanje tražbina donose same tvrtke koje idu u predstečajnu nagodbu, bez utjecaja nezavisnih revizora i vjerovnika koji nemaju pravo niti na žalbu. "Provedba predstečajnih nagodbi je spora s niskom razinom pravne sigurnosti i s puno otvorenih pitanja", naglasio je Brane Golubić, član Uprave Hypo banke, posebno istaknuvši negativni utjecaj na poslovanje banaka.
Prema njegovim riječima, banke su suočene ne samo s padom prihoda zbog neplaćanja kamatnih stopa, nego i rastom rezervacija do kojeg dolazi zbog loših plasmana kredita i padom vrijednosti nekretnina. Golubić se nije složio s tvrdnjama da se banke, kao vjerovnici, nalaze u povlaštenom položaju u odnosu na druge. O tome se, kaže, možda može govoriti tek ako su planovi restrukturiranja dobro napravljeni, ali ni onda nema velike razlike, posebno zbog toga što je poslovanje financijskih institucija znatno strože regulirano. "Rekao bih da je pozicija vjerovnika zapravo jednaka", ustvrdio je Golubić.
Sutkinja Visokog trgovačkog suda Nevenka Marković naglasila je razliku između stečaja i predstečajnih nagodbi. "U stečaju su tražbine točno utvrđene, a kod predstečajnih nagodbi se ne zna ni kolike su niti je li uistinu postoje. Za iznošenje krivih podataka nema nikakvih sankcija tako da se dužnik i vjerovnik mogu dogovoriti kako žele i na to nitko ne može utjecati", kazala je Marković.
Problemi s interpretacijom zakona S problemima se suočava i realni sektor na koji, prema podacima Fine što ih je iznio direktor Sektora usluga za javne usluge Dragutin Kovačić, otpada najveći dio utvrđenih tražbina za predmete za koje je prihvaćen plan financijskog restrukturiranja ili sklopljena nagodba. "Očekivali smo da će najviše tražbina imati financijske institucije, ali se pokazalo da na njih otpada 12,2 milijardi, a na ostale vjerovnike 16,9 milijardi kuna. Tijela javne uprave i državne tvrtke imaju tražbine od 4,7 milijardi kuna", kazao je Kovačić.
Na isti problem upozorio je i Miho Glavić, predsjednik Uprave AWT Internationala koji jekazao da je 2013. godina s pozicije potraživanja i količine novca predviđenog za rezervacije najgora za kompaniju koju vodi od dolaska AWT-a u Hrvatsku. Očekuje da će 2014. godina biti još teža s obzirom na promjene na tržištu.
Sutkinja Marković kritizirala je nejasnoće kojima je reguliran proces predstečajnih nagodbi kazavši da s obzirom na već četiri zakonske promjene problema s interpretacijom imaju svi – od vjerovnika i Fine do sudova i zakonodavca. Istaknula je problem tvrtki koje su dogovorile predstečajnu nagodbu umjetno stvorivši solventnost da bi odmah potom upale u nove blokade što znači da su stvorile nove dugove i stekle nove vjerovnike.
Stručna suradnica Banke Suzana Košćak u uvodnom izlaganju naglasila je mogućnost da se otpis dugova tretira kao potpora i prouzroči sudske tužbe, na što je svojevremeno upozoravala i bivša čelnica AZTN-a Olgica Spevec.
Prema podacima Fine, nelikvidnost je u posljednjih godinu dana smanjena s 42 na 34 milijarde kuna što, uz još osam milijardi smanjenja do kojeg je došlo brisanjem subjekata, čini 16 milijardi "bruto" smanjenja.
